Piše: Marina Stojanović
Jedni je vide kao rješenje za bolesti i energetsku krizu, drugi se plaše kakve prijetnje idu sa njom, a treći ni ne znaju – šta je zapravo nanotehnologija.
Od zdravstva, energetike, pa sve do naše svakodnevnice – nanočestice polako, ali sigurno mijenjaju svijet oko nas. Nevidljive na oko, sitnije i od prašine, a ipak dovoljno velike da otvore mnoga pitanja i debate o budućnosti, koju nosi njihova primjena. Nanotehnologija nije tema o kojoj građani Banjaluke svakodnevno raspravljaju, što dalje dovodi u pitanje – jesmo li mi onda uopšte spremni za tehnologiju koju ne vidimo?
Da bismo razgrnuli žargon i temu spustili na zemlju, pitali smo prof. dr Suzanu Gotovac-Atlagić da objasni osnove. Riječ je o naučnici koja je, prema dostupnim podacima, među prvim — vjerovatno i prva — doktorica nauka iz oblasti nanotehnologije na Balkanu. Taj rang stručnosti imamo u Banjaluci: redovna je profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF), gdje prenosi znanje generacijama studenata i vodi međunarodne projekte s partnerima iz Evrope i Japana.
Razgovor o ovoj temi, zaokružio je i svoj pečat dao upravo jedan od bivših studenata prof. dr Suzane Gotovac – Atlagić, sada prof. dr Radovan Kukobat, koji je po završeku Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Banja Luci upoznao profesoricu Suzanu Gotovac Atlagić i tako dobio priliku da ode u istraživačku grupu za ugljenične nanomaterijale na Shinshu Univerzitetu u Naganu. Tamo je počeo da se bavi ugljeničnim nanotubama i transparentnim elektroprovodnim fleksibilnim displejima sa izvanrednim optičkim i električnim svojstvima.
Šta je, zapravo, nanotehnologija?
Ljudi često imaju potrebu da se služe terminima za koje ni sami ne znaju šta znače.
Nanotehnologija je upravo jedan od njih. Zvuči kao nešto ozbiljno i bitno, ali opet – da li znamo da je definišemo?
“Najjednostvnije rečeno, radi se o proizvodnji različitih materijala, koji su ili vrlo sićušni, imaju nanodimenzije i prečnici su im ispod 100 nanometara ili su krupni materijali, koji unutar strukture imaju nanopore”, kazala je prof. dr Suzana Gotovac-Atlagić, za Just green transition hub portal.
Gotovac-Atlagić je diplomirala na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, potom se usavršavala tri godine u Švicarskoj i pet u Japanu; to iskustvo danas pretače u nastavu i istraživanja na PMF-u u Banjaluci, gdje sa studentima godinama realizuje aktivne međunarodne projekte.
Naglasila je i to da nanomaterijali takođe mogu biti u vidu filmova, nanonanosa ili nanofilmova.
“Rekla bih da smo svi bar nekoliko sati dnevno izloženi dodirivanju nanofilma. Možda ste i pretpostavili, ali radi se o “touch panelima” naših telefona, gdje se obično nalaze grafenski nanofilmovi, koji kapacitivno djeluju na naš dodir i tako dolazi do stvaranja malog strujnog kola kada mi dodirujemo ekran prstom, a sve to opet ne bi bilo moguće bez nanotehnologije”, upotpunila je odgovor prof. dr Suzana Gotovac-Atlagić.
Od nepoznate do svakodnevne pojave
Međutim, u poređenju na prije, kada je nanotehnologija bila nepoznata i polje u koje niko nije htio zalaziti, sada su ljudi otvoreniji i informisaniji za razgovor o ovom segmentu budućnosti.
“Ja bih rekla da se riječ prilično ustalila. Većina ljudi koji se informišu i čitaju je bar donekle čula o nanotehnologijama, što je za mene, lično, vrlo interesantno. Doktorirala sam u toj oblasti, i u toku svog školovanja u Japanu, kao i kada sam se vratila, kao prvi doktor iz oblasti nanotehonologija, mislim na Balkanu, to se tek naziralo, nije bilo ni predmeta na fakultetima”, potvrdila je ona.
Dodala je da su se tek ponekad znala pojavljivati određena predavanja na konferencijama koje je organizovala Akademija nauka RS.
Gdje se sve kriju nanočestice?
Primjena nanotehnologije u svijetu postaje sve češća i ide “od igle do lokomotive”. U medicini nanočestice služe za mnoge primjene, a najznačanija jeste dostavljanje lijekova do oboljelih ćelija, prije svega u borbi protiv kancera. Što se tiče energetike, svoje mjesto zauzima u razvoju solarnih panela i baterija, kako bi one duže trajale. Takođe, čak i u kozmetici i tekstilu se koriste razni nanopremazi.
“Nanotehnologija je jako prisutna, ali i nevidljiva na neki način, osim za nas koji se bave hemijom ili tehnologijom. Tako recimo, kada ugledate voće u supermarketima i kada vam izgleda premazano voskom, zapravo je na njih nanešen sloj nanomaterijala. Vrlo često su to određeni biokompatibilni polimeri u spreju, dakle nanosloj spreja ili suspenzija betonita (prirodne gline), koji štiti voće od truljenja u marketima”, naglasila je Gotovac – Atlagić.
Takođe je navela i primjer kao što je nanomaterijal na kuhinjskim folijama (prozirne folije za motanje užine).
“Što se tiče medicine, prouzdano znam da su nanomaterijali već negdje 11 godina prisutni na Univerzitetskom kliničkom centru. Koriste se u kontrastima za magnetno rezonantno snimanje. Daju se kroz infuziju u krv, kako bi se bolje vizuelizovali organi i poremećaji koji se pokušavaju dijagnostifikovati”, objasnila je Gotovac – Atlagić.
Tu njena primjena ne staje, jer kada smo rekli da nanočestice zauzimaju sve sfere života, to smo i mislili.
“Svaki novi projekat i izrada savremenih sistema moraju imati u osnovi rješanja nanotehnologije. Energija je aktuelna tema i nanotehnologija je vodeća oblast u razvoju polupropusnih nanoporoznih membrana za elektrode u gorivim ćelijama i baterijama, zatim solarne ćelije za prozvodnu električne energije koriste nanotehnološka rješenja apsorpcije svjetlosti i fleksibilnosti. Takođe priprema nanoporoznih membrana ima primjenu u prečišćavanju vode i vazduha što igra ulogu u zaštiti životne sredine”, naglasio je prof. dr Radovan Kukobat za Just green transition hub portal.
Dodao je i to da nanotehnologija ima višestruku primjenu u svim granama industrije kao što su proizvodnja betona sa nanočesticama silicijum dioksida, premazi od titanijum dioksida za izradu ekoloških fasada koje razgrađuju toksične materije iz vazduha, aerogelovi koji omogućavaju toplotnu izolaciju,…
Kukobat je proveo devet godina u Japanu, gdje je na kraju i doktorirao. Prije tri godine se vratio u Banjaluku i sada radi kao profesor na Tehnološkom fakultetu i ima visoko kotirane naučne radove, od kojih je jedan i prvi slučaj u svijetu gdje se postigla kontrola rastvaranja lijeka protiv raka dojke.
Nanotehnologija u Bosni i Hercegovini
Naravno, za razliku od SAD – a, Japana i drugih vodećih centara, razvoj nanotehnologije u Bosni i Hercegovini je još u usponu. Međutim, postoje industrije i pogoni koji uspješlo rade na tome da i Bosna i Hercegovina postane zemlja u kojoj će svako biti upoznat sa “tehnologijom budućnosti”.
“Naša zemlja ima izuzetno bogate resurse za proizvodnju nanomaterijala, prije svega željeza. Mi imamo najveći rudnik željeza na Balkanu, rudnik Omarska, a na njemu je i moj prvi patent, proizvodnja nanoželjeza, ostvaren“, ističe profesorica za JGTH portal.
Zaključuje da je, što se tiče konkretne proizvodne nanomaterijala, najistaknutija fabrika Alumina, evropski gignat koji jedini u Evropi proizvodi nanomaterijale koji se nazivaju zeoliti.
Bližu sliku o tome koliko je ova sfera dio nas i naše svakodnevnice daje i oslikava nam i profesor Kukobat, potvrđujući da BiH kao dio svijeta ima dostupne proizvode koji koriste dostignuća nanotehnologije, samo mi toga nismo ni svjesni.
“Elektronski uređaji kao što su mobilni telefoni i računari se smanjuju zbog razvoja novih rješenja čipova sa nanostrukturom. Filteri na bazi nanopora koji se koriste za molekulska i jonska razdvajanja daju čistiji vazduh i vodu su rezultat razvoja nanotehnologije. Agensi u poljoprivredi koji u osnovi imaju nanočestice lakše i brže mogu doći do korijena biljke, te se lakše apsorbovati, što ima pozitivna dejstva kako kod đubriva, tako kod novih vrsta pesticida i herbicida. Savremeni medicinski uređaji takođe imaju u osnovi rješenja nanotehnologije. Pripreme raznih vrsta senzora za detekciju štetnih gasova, promjene temperature i pritiska su rezultat nanotehnologije. Novi automobili na vodonik i grorive ćelije su rješenja nanotehnologije. Ovo su bili neki od brojnih nanotehnoloških rješenja koja nas svakodnevno okružuju i koja su dostupna u mnogim sferama života i rada”, potvrdio je profesor za JGTH portal.
Etičke dileme – moć nanotehnologije i dileme koje donosi sa sobom
Uz sve prednosti koje nanotehnologija donosi, sa sobom “vuče” i ozbiljna pitanja o njenoj sigurnosti i potencijalnim problemima koje može izazvati, jer ipak, svaka medalja ima dvije strane, a mi njenu drugu tek treba da otkrijemo.
“Nanotehnologija donosi nove dileme i uveliko se govori i piše o njenim etičkim aspektima. Postavlja se pitanje korišćenja i bezbijednog odlaganja proizvoda. Još uvijek se spekuliše o uticaju nanotehnoloških proizvoda na toksičnost, sigurnost i uticaj na životnu sredinu. Zatim sljede pitanja dostupnosti nanotehnoloških rješenja, kome će biti dostupna, da li će samo bogate zemlje imati privilegiju ili će biti dostupna svim društvenim klasama”, kazao je prof. dr Kukobat.
On takođe naglašava da je ozbiljan problem i automatizacija, jer postoji mogućnost zamjene radne snage primjenom proizvoda na bazi nanotehnologije.
Nanotehnologija nam se već uvukla u svakodnevnicu, ali tek slijedi posao da je razumijemo, obuzdamo rizike i postavimo jasna pravila igre.
Ako uz naučnu pismenost i etičke standarde povežemo laboratoriju s realnim potrebama ljudi, “nevidljiva revolucija” može biti na našoj strani.
Na nama je da je vodimo – a ne da nas iznenadi.
