Šta je to, zapravo, Just Green Transition?

Znači prelazak ka ekološki održivom, zelenom društvu – koriste se manje fosilna goriva, više obnovljivih izvora energije, čuva se priroda – ali na način koji je pravedan i za ljude.

To nije samo “zelena tehnologija” ili “solarni paneli”, nego način da se promjene u ekonomiji i okolišu ne dese na štetu najranjivijih – radnika, zajednica, ljudi koji su dosad najmanje profitirali od razvoja.

Ideja je da niko ne bude “ostavljen iza” – da prelazak na čistu energiju ne znači da ljudi ostanu bez posla, bez prihoda, ili da se pogorša stanje u zajednicama koje zavise od industrija visokog zagađenja.

U praksi, just green transition podrazumijeva: obrazovanje i prekvalifikaciju radnika čiji poslovi nestaju (npr. u rudnicima, termoelektranama), kao i razvoj novih radnih mjesta u zelenim sektorima.

Takođe je važna participacija – znači da zajednice, radnici, lokalne vlade budu uključeni u odluke: kakva će politika biti, koje tehnologije se koriste, gdje se ulaže.

Okvir just green transition često uključuje mjere zaštite okoliša, smanjenja emisija CO₂, očuvanje bioraznolikosti, ali i mjere za ublažavanje posljedica za ljude.

To znači da se planovi za zelene investicije moraju prilagoditi lokalnim uslovima: infrastruktura, mogućnosti, nivo prihoda, tradicija industrije… da prelazak bude održiv i prihvatljiv.

Just transition uključuje i zakonodavne i regulatorne mjere – standardi, regulacije, često porezi ili pravila koja podstiču zelene tehnologije i kažnjavaju veće zagađivače.

U mnogim zemljama se ovaj koncept primjenjuje kroz “mehanizme tranzicije” ili fondove koji pomažu regionima koje će biti posebno pogođene – recimo rudarskim regionima ili područjima zavisnim od uglja.

Bitno je i da prelazak bude dugoročan i održiv: ne samo kratkoročne mjere, već planovi koji se protežu decenijama, sa ciljem klimatske neutralnosti.

Zelena tranzicija ne smije da ignoriše posljedice na društvo – stanovanje, transport, grijanje, zdravlje – sve te sfere zavise od energije i životne sredine.

Prelazak takođe mora razmotriti uticaj na prirodu – zaštita šuma, tla, voda – jer oštećeni ekosistemi dodatno pogoršavaju klimatske rizike poput poplava i suša.

Just green transition zahtijeva i međunarodnu saradnju – jer zemlje koje su manje razvijene bez značajnih resursa mogu imati otežan prelazak, pa pomoć (finansijska, tehnička) može biti neophodna.

Potrebni su i mehanizmi za praćenje – da se vidi ko gubi, ko dobija, gde su problemi, i da se koriguju politike ako prerade pogrešno.

Transparentnost je ključ – da ljudi znaju planove, da se zna koliko će ko platiti ili dobijati, i da postoji demokratska kontrola.

Pravedna tranzicija nije “luksuz” za bogate zemlje – već strateška nužnost ako želimo izbjeći velike štete: klimatske promjene, migracije, nepravde.

U mnogim zemljama, posebno u onim sa zavisnošću od industrija visokog ugljika, prelazak je već počeo – ali često bez dovoljno planiranja ili dovoljne brige za socijalne posljedice.

Takođe može dati ekonomske šanse: nova radna mjesta u održivim sektorima (solarna energija, energetska efikasnost, očuvanje prirode), inovacije i lokalni razvoj.

Pravedna zelena tranzicija podrazumijeva i da se kulturološke i lokalne vrijednosti poštuju – da promjene ne uništavaju običaje, da lokalne zajednice imaju glas u zaštiti svoje zemlje i prirode.

Ukratko: just green transition je način da krenemo prema zelenijem, čistijem i održivijem svijetu – ali tako da niko ne bude oštećen tokom puta, da svi imaju koristi i da priroda, ljudi i klima budu u ravnoteži.